Dupuytrenova kontraktura
Dupuytrenova kontraktura je stanje kod kojeg dolazi do zadebljanja i skraćivanja vezivnog tkiva dlana, što postupno povlači prste prema dlanu i otežava njihovo potpuno ispružanje.
Najčešće zahvaća prstenjak i mali prst, a tegobe se razvijaju polako, kroz mjesece ili godine.
U početku se može primijetiti čvorić ili zadebljanje u dlanu, bez većih funkcionalnih smetnji. Kada kontraktura počne ograničavati svakodnevne aktivnosti, razmatra se operativno liječenje.
Cilj zahvata je ukloniti zadebljano tkivo, osloboditi pokret prstiju i omogućiti bolju funkciju šake.
Operacija se planira individualno, ovisno o stupnju kontrakture, zahvaćenim prstima i kvaliteti kože. Rezovi se postavljaju tako da omoguće siguran pristup promijenjenom tkivu i što bolji funkcionalni rezultat.
Nakon zahvata važne su kontrole, njega rane i postupno razgibavanje prema uputama kirurga.
Oporavak ovisi o opsegu zahvata, ali se funkcija šake vraća postupno. Kod izraženijih kontraktura može biti potrebna fizikalna terapija ili nošenje udlage kako bi se održao postignuti položaj prstiju.
Sindrom karpalnog kanala
Sindrom karpalnog kanala nastaje pritiskom na središnji živac u području ručnog zgloba. Najčešće se manifestira trncima, utrnulošću, bolovima ili osjećajem slabosti u šaci, osobito u palcu, kažiprstu, srednjem prstu i dijelu prstenjaka.
Tegobe su često izraženije noću ili pri ponavljanim pokretima šake. U početnim fazama mogu se pokušati konzervativne mjere, no kod dugotrajnih, izraženih ili progresivnih simptoma preporučuje se kirurško oslobađanje živca.
Zahvat se izvodi kroz mali rez u području dlana ili ručnog zgloba. Presijecanjem zadebljanog ligamenta smanjuje se pritisak u karpalnom kanalu, čime se živcu omogućuje oporavak.
Operacija je kratka, a u pravilu se izvodi u lokalnoj ili regionalnoj anesteziji.
Nakon zahvata šaka se postupno vraća svakodnevnim aktivnostima. Trnci i bolovi često se smanjuju relativno brzo, dok se kod dugotrajnog pritiska potpuni oporavak osjeta i snage može razvijati kroz dulje razdoblje.
Tumori šake
Tumori šake najčešće su dobroćudne tvorbe koje se mogu pojaviti na koži, potkožju, tetivama, ovojnicama tetiva ili u području zglobova.
Mogu biti bezbolni i primarno estetski problem, ali ponekad uzrokuju nelagodu, bol, pritisak na okolne strukture ili smetnje pri pokretu.
Prije zahvata važno je procijeniti veličinu, položaj i karakter tvorbe. Kod sumnjivih promjena ili dublje smještenih tvorbi može biti potrebna dodatna dijagnostika kako bi se zahvat planirao sigurno i precizno.
Kirurško uklanjanje provodi se s ciljem potpunog odstranjenja tvorbe uz očuvanje funkcije šake, živaca, krvnih žila i tetiva.
Rez se prilagođava lokalizaciji promjene, a odstranjeno tkivo se prema potrebi šalje na patohistološku analizu.
Oporavak najčešće uključuje kraći period poštede, redovitu njegu rane i kontrole. Povratak aktivnostima ovisi o mjestu zahvata i opsegu odstranjenja, a kod tvorbi uz tetive ili zglobove posebno se pazi na očuvanje pokretljivosti.
Povrede tetiva
Povrede tetiva šake mogu nastati nakon posjekotina, traumatskih ozljeda ili snažnog opterećenja prstiju i ručnog zgloba.
Budući da tetive omogućuju savijanje i ispružanje prstiju, njihova ozljeda može značajno ograničiti funkciju šake.
Simptomi ovise o vrsti i mjestu ozljede, a mogu uključivati nemogućnost savijanja ili ispružanja prsta, bol, oticanje, slabost hvata ili otvorenu ranu.
Kod sumnje na ozljedu tetive važan je pravovremen pregled jer odgađanje liječenja može otežati rekonstrukciju i oporavak.
Kirurško liječenje podrazumijeva precizno spajanje ozlijeđene tetive i zaštitu okolnih struktura. Kod starijih ili složenijih ozljeda ponekad je potrebno rekonstrukcijsko liječenje u više faza.
Nakon operacije slijedi kontrolirani oporavak uz imobilizaciju, postupno razgibavanje i često suradnju s fizioterapeutom. Cilj je postići što bolji raspon pokreta, snagu i funkcionalnost šake u svakodnevnom životu.
